Prema Lazarusovoj teoriji stresa i suočavanja, strategije suočavanja, kao i kognitivna reprocjena efikasnosti odabrane strategije su tzv. medijacijski faktori koji utječu na ishod suočavanja. Iako brojna, istraživanja ne daju sasvim konzistentne rezultate o prirodi povezanosti različitih strategija, zdravlja i nekih individualnih karakteristika. Stoga smo ispitali povezanost subjektivnih reprocjena efikasnosti strategija usmjerenih na emocije s nekim zdravstvenim ishodima kod adolescenata različite dobi i spola. Skalom suočavanja za djecu i adolescente i Upitnikom psihosomatskih simptoma za djecu i adolescente (oboje autorice Vulić Prtorić, A.) ispitan je ukupno 351 adolescenat oba spola. Rezultati pokazuju da djevojke imaju značajno više psihosomatskih teškoća od dječaka, kao i srednjoškolci od osnovnoškolskih učenika, te procjenjuju da ih ove teškoće više ometaju u svakodnevnom funkcioniranju. Dobivene su značajne spolne razlike u procjeni efikasnosti pojedinih strategija, dok je utjecaj dobi zanemarivog značenja. Potvrđena je značajna povezanost kognitivnih procjena efikasnosti korištenih strategija i zdravstvenih ishoda, osobito u skupini dječaka. Najvažniji prediktori negativnih zdravstvenih ishoda su procjene o efikasnosti “izbjegavajućih” strategija. Rezultati mogu koristiti u psihološkoj procjeni i planiranju rada s adolescentima koji imaju teškoće psihosomatske prirode, te kreiranju preventivnih programa u školi.

suočavanje, psihosomatski simptomi, adolescencija