Suradničko učenje je tehnika koja je uspješno primjenjivana u osnovnim i srednjim školama, ali je tek nedavno našla svoje mjesto na sveučilišnoj razini. Na fakultetima, sveučilištima i radnim mjestima diljem svijeta prelazi se s pristupa utemeljenog na predavanjima na aktivno, suradničko učenje. U ovom radu istraživane su posljedice tehnika suradničkog učenja na predavače i njihovu primjenu tih tehnika, stav prema njima, samopoštovanje, uspjeh na razini razreda i grupe te prisutnost na nastavi u razredu i grupi. Rezultati suradničkog učenja istraživani su instruktivnim tehnikama. Razredi su podijeljeni na eksperimentalne i kontrolne skupine, koje su poučavane tradicionalnim predavanjima (kontrolna skupina) ili suradničkim tehnikama učenja (eksperimentalna skupina) tijekom 16-tjednog semestra. Varijable dobivene iz pre-test rezultata uspoređene su nezavisnim t-testom, kojim se utvrdila ekvivalentnost skupina u početku istraživanja. Razlike među skupinama provjerene su multivarijatnom analizom varijance na sedam zavisnih varijabli. Iznenađujuće, rezultati su pokazali pozitivan utjecaj suradničkih tehnika učenja na svih sedam zavisnih varijabli. Skupine u kojima se provodilo suradničko učenje te skupine poučavane na tradicionalan način značajno su se razlikovale. Čini se da suradničko učenje ima brojne akademske, društvene i osobne koristi za sudionike.

suradničko učenje i samopoštovanje, mjerenje suradničkog učenja, primjena suradničkog učenja, stav prema suradničkom učenju, eksperimentalni dizajn sa suradničkim učenjem