Niz teorija kognitivnog razvoja naglašava utjecaj ranog socijalnog konteksta na različite aspekte dječjeg razvoja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utječe li specifični socijalni kontekst (jednoroditeljska obitelj ili život bez roditelja) na kognitivni razvoj djeteta te postoje li, u kognitivnom razvoju djeteta, spolne razlike u dječjim reakcijama na nedostatak jednog ili oba roditelja. Istraživanje smo proveli na djeci predškolske dobi, stare između 6 i 7 godina, ukupno 147 ispitanika. Izabrali smo tu dob da bismo što kompletnije obuhvatili kognitivni status djece: uz mjerenje inteligencije (test neverbalnog tipa i verbalni test), ispitali smo i spremnost za školu (poznavanje činjenica, percepciju, grafomotoriku i numeričko rezoniranje). Uzorak je podijeljen u tri kategorije: djeca koja žive s oba roditelja (od rođenja), djeca koja žive s jednim roditeljem (najmanje tri godine) te djeca koja žive bez roditelja - institucionalni smještaj. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju upućuju na to kako djeca koja odrastaju u domovima postižu sustavno lošije rezultate na svim ispitanim mjerama kognitivnog statusa u usporedbi s djecom koja odrastaju s oba roditelja. Na pojedinim mjerama domska djeca također postižu lošije rezultate i od djece koja rastu s jednim roditeljem. Značajnih razlika između djece koja odrastaju s jednim i oba roditelja nema. Također se pokazalo da postoje spolne razlike u dječjim reakcijama na odrastanje bez roditelja. Može se uočiti trend sustavnog opadanja uratka djevojčica koje odrastaju u institucionalnom smještaju (kako u odnosu na dječake iz te kategorije, tako i u usporedbi s rezultatima djece iz druge dvije kategorije). Navedeni podatak trebalo bi uključiti u planiranje pomoći i pripremu za školu djece koja odrastaju bez roditelja.

kognitivni razvoj djece, socijalni kontekst, institucionalni smještaj