U istraživanju se željelo ispitati postoji li povezanost razine mjerenja ličnosti i korelacija roditelja i potomaka, odnosno procjene gornje granice heritabilnosti ličnosti. Ličnost je konceptualizirana na četiri razine: razina specifičnih reakcija, razina domena petofaktorskog modela, razina faktora višeg reda i razina generalnog faktora. FFPI (Hendriks, Hofstee i De Raad, 1999) je primijenjen na uzorku od 115 adolescenta i njihovih roditelja. Korelacije otac-dijete, majka-dijete i regresije rezultata djeteta na prosječni rezultat roditelja izračunate su za 100 specifičnih reakcija, 5 domena (Ekstraverzija, Ugodnost, Savjesnost, Emocionalna stabilnost i Autonomija), 2 faktora višeg reda (α i β) i 1 generalni faktor ličnosti. Na razini specifičnih reakcija možemo govoriti samo o trendovima koji upućuju na nisku heritabilnost (Mdn= 0,13). Procjene gornje granice heritabilnosti upućuju na to da se između 26 i 34% varijance fenotipa domena petofaktorskog modela ličnosti može pripisati agregiranim obiteljskim utjecajima. Na razini faktora višeg reda, procjene gornje granice heritabilnosti upućuju na jednak udio genetskog utjecaja na fenotip (28-35%), a isti su nalazi potvrđeni i na razini generalnog faktora ličnosti (33%). Dakle, heritabilnost ličnosti je umjerena (26-35%) te približno jednaka na razini domena petofaktorskog modela, faktora višeg reda i generalnog faktora, a nešto niža na razini specifičnih reakcija.

FFPI, porodična studija, ličnost, faktori višeg reda, heritabilnost