Zbog porasta demencija u populaciji, sve je veći istraživački interes za proučavanje izravnih učinaka različitih čimbenika na kognitivne funkcije u starosti. Cilj rada je utvrditi koji su psihosocijalni čimbenici prediktori promjena u kognitivnim funkcijama u starosti. U dva vremena mjerenja, tijekom dvije godine, ispitano je 411 starijih osoba iz 11 domova za starije i nemoćne osobe u Zagrebu, 104 (25,3%) muškarca i 307 (74,7%) žena, u dobi od 56-96 godina, (prosječno 78,5) u prvom mjerenju, nedementnih i pokretnih. Izmjerene su varijable: sociodemografske, socijalna podrška, socijalna participacija, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, kognitivne funkcije. Uvježbani intervjueri su primijenili iste mjerne instrumente u oba mjerenja, individualno, u ustanovi. Značajno povezanim psihosocijalnim varijablama s promjenama u kognitivnim funkcijama ispitanih starijih osoba koje žive u ustanovi pokazale su se: dob, obrazovanje, socijalna participacija i funkcionalna sposobnost. Viša razina aktivnosti: intelektualne, socijalne i tjelesne, dugoročno dobro djeluje na očuvanje kognitivnih funkcija u starosti. Otkrivanje čimbenika koji sprječavaju ili usporavaju kognitivno opadanje u starosti važno je kako bi se ublažile negativne posljedice na osobnoj i društvenoj razini.

psihosocijalni čimbenici, kognitivne funkcije, starenje