Polazeći od teorijskih razmatranja uloge doživljaja kompetentnosti u roditeljskoj ulozi u određivanju cjelokupnog roditeljskog funkcioniranja i kvalitete odnosa između roditelja i djeteta, u ovom radu ispitali smo povezanost tri aspekta doživljaja roditeljske kompetentnosti (roditeljske samoefikasnosti, internalnog i eksternalnog lokusa kontrole) s učestalošću sukoba između roditelja i mlađih adolescenata. Majke (N = 550) i očevi (N = 460) djece rane adolescentne dobi (4. do 8. razred osnovne škole, prosječna dob 12 godina i 7 mjeseci) izvijestili su o svom doživljaju kompetentnosti u roditeljskoj ulozi i procijenili učestalost sukoba s djetetom. Djeca su također procijenila učestalost sukoba sa svakim roditeljem i dala podatke o stupnju tjelesnog razvoja povezanog s promjenama u pubertetu. Roditeljska samoefikasnost i eksternalnost pokazale su se značajnim prediktorima roditeljskih procjena učestalosti sukoba s djecom oba spola, kao i dječjih procjena sukoba s istospolnim roditeljem. Roditeljska internalnost nije bila prediktivna ni za dječje ni za roditeljske procjene sukoba. Značajan prediktor dječjih procjena učestalosti sukoba bile su i samoprocjene stupnja tjelesne zrelosti. Dobiveni rezultati potvrđuju teorijske pretpostavke o doživljaju kompetentnosti u roditeljskoj ulozi kao važnoj odrednici roditeljskog ponašanja i odnosa roditelj-dijete.

adolescenti, roditeljska uloga, roditeljski doživljaj kompetentnosti, sukobi roditelj-dijete