Metamemorija se odnosi na naše znanje o pamćenju općenito, poznavanje vlastitih procesa i pamćenja te zadovoljstvo svojim pamćenjem. Područje mjerenja metamemorije relativno je novo, a ovaj je rad prilog raspravi o važnosti uključivanja metamemorije u procjenu nečijeg pamćenja, te nedostacima zaključivanja o kvaliteti ili poteškoćama nečijeg pamćenja isključivo na osnovi uratka u objektivnim zadacima pamćenja. Na uzorku od 247 sudionika, raspona dobi od 13 do 78 godina, ispitivali smo odnos metamemorije te nekih objektivnih i subjektivnih mjera pamćenja. Korišteni su Upitnik sustava pamćenja (SMSq – Tonković i Vranić, 2004; 2011), Upitnik sklonosti prisjećanju (Cornoldi, De Beni i Helstrup, 2007) te 4 zadatka pamćenja kojima su ispitani sljedeći sustavi pamćenja: semantičko pamćenje, epizodičko pamćenje, pamćenje brojeva, pamćenje vidno-prostornih informacija. U skladu s nalazima iz literature nisu utvrđene visoke povezanosti faktora SMSq-a s odgovarajućim objektivnim zadacima, izuzev za faktor pamćenja brojeva koji je značajno povezan s uratkom u zadatku pamćenja brojeva. Također, utvrđena je povezanost faktora epizodičkog pamćenja sa Sklonosti prisjećanju, konstruktom koji ispituje metamemorijske karakteristike epizodičkog pamćenja. Rezultati su interpretirani pod vidom potrebe za validacijom upitničkih mjera pamćenja s objektivnim mjerama temeljenim na odgođenom dosjećanju. Time bi objektivni zadaci, kao i procjena metamemorije, dobili snažniju zajedničku osnovu – protok vremena koji utječe na sposobnost upamćivanja, a time i na formiranje stava o vlastitom pamćenju.

metamemorija, sustavi pamćenja, procjenjivanje