Izvorni znanstveni članak
Usmjerenost kondicionala i uspješnost zaključivanja
Pavle Valerjev - Odjel za lingvistiku, Sveučilište u Zadru, Zadar
Igor Bajšanski - Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Rijeka
Tanja Gulan - Odjel za lingvistiku, Sveučilište u Zadru, Zadar
Puni tekst (hrvatski, str.49-62).pdf
Sažetak
Ljudsko zaključivanje s kondicionalnim zaključcima tipa Ako antecedens, onda konsekvens jedan su od glavnih problema u psihologiji deduktivnog zaključivanja, jer rješavači pokazuju brojne pristranosti izvođenju zaključaka. To je ujedno i jedan od razloga za postojanje više teorija koje objašnjavaju fenomene zaključivanja s kondicionalima. Dominantna teorija je teorija mentalnih modela, koja tumači razlike u uspješnosti izvođenja modus ponens (MP) i modus tolens (MT) zaključaka brojem mentalnih modela koje je potrebno konstruirati. Prema toj teoriji MP su jednomodelni zaključci i stoga lakši i brži od MT zaključaka, koji su tromodelni (ili barem dvomodelni). Međutim, pokazalo se da, osim broja mentalnih modela, na uspješnost zaključaka utječe i usmjerenost kondicionala. Manipulacijom MP i MT zaključcima, kao i negacijom antecedensa (NA) i afirmacijom konsekvensa (AK), Valerjev (2006) je pokazao kako smjer zaključivanja (od antecendensa prema konsekvensu, ili obrnuto) utječe na vrijeme odgovora. U ovom istraživanju ispitivao se utjecaj drugih usmjerenosti koje kondicionali mogu sadržavati: sintaktičke usmjerenosti koja ovisi kojim redom su antecedens i konsekvens postavljeni u kondicionalnoj rečenici, kao i semantičke usmjerenosti koja koristi termine “lijevo” i “desno” koji se pojavljuju uz antecedens ili konsekvens i to na lijevoj ili desnoj strani kondicionala. Proveden je trofaktorski (2 × 2 × 2) eksperiment na skupini studenata psihologije u kojem se manipuliralo vrstom zaključka, sintaktičkom te semantičkom usmjerenošću. Kao mjere uspješnosti mjereni su točnost odgovora i vrijeme odgovora. Efekt tipa zaključka je očekivano pokazao znatnu prednost MP pred MT zaključcima u obje mjere efikasnosti. Sintaktička usmjerenost pokazala je značajan efekt na MP kao i na MT zaključcima. U MP situacijama standardni kondicionali su verificirani brže, dok je u MT situacijama vrijedio obrnuti slučaj – obrnuti kondicionali su verificirani brže. Čini se da način na koji je kondicional reprezentiran utječe različito na procese rasuđivanja, ovisno o tome je li riječ o MP ili MT zaključku.
Ključne riječi
dedukcija, rasuđivanje, kondicionali, mentalni modeli, usmjerenost kondicionala