Cilj je ovog rada ispitati odnos procjene stila rukovođenja, organizacijske pravednosti i identifikacije s organizacijom. Posebno se u navedenom odnosu provjerava medijacijska uloga organizacijske pravednosti. Strukturalno modeliranje korišteno je u svrhu analize podataka prikupljenih na većem prigodnom uzorku zaposlenika organizacija različitih djelatnosti. Rezultati potvrđuju medijacijski efekt organizacijske pravednosti: aktivni stilovi rukovođenja (i transakcijsko i transformacijsko) pozitivno doprinose doživljaju organizacijske pravednosti, što za posljedicu ima jače izraženu identifikaciju s organizacijom. Pritom transformacijski stil rukovođenja ima pozitivne, direktne i indirektne efekte na organizacijsku identifikaciju, dok transakcijski stil samo indirektno, putem percepcije organizacijske pravednosti, pozitivno doprinosi identifikaciji zaposlenika s organizacijom. Aktivni stilovi rukovođenja i percepcija organizacijske pravednosti ukupno objašnjavaju približno četvrtinu varijance identifikacije s organizacijom. Raspravlja se o značenju rezultata za upravljanje ljudskim resursima, odnosno o važnosti aktivne uloge rukovoditelja u procesima i sustavima namijenjenima zadržavanju i motiviranju zaposlenika u organizaciji.

identifikacija s organizacijom, transakcijsko rukovođenje, transformacijsko rukovođenje, organizacijska pravednost