Cilj istraživanja je provjeriti prediktivnu ulogu samosuosjećanja u društvenoj dobrobiti. Sudjelovalo je 329 sveučilišnih studenata (170 žena, 159 muškaraca, prosječne dobi 20,5 godina). U istraživanju su korištene ljestvice samosuosjećanja i društvene dobrobiti. Odnos između samosuosjećanja i društvene dobrobiti proučen je pomoću korelacijske i višestruke regresijske analize. Korelacijskom analizom utvrđen je pozitivan odnos između dobrote prema sebi, ljudskosti i faktora usredotočene svjesnosti samosuosjećanja, a negativan odnos između osuđivanja, izolacije i faktora pretjerane identificiranosti samosuosjećanja, u odnosu na društvenu dobrobit. Prema rezultatima regresijske analize, samoosuđivanje, izolacija i pretjerana identificiranost negativno su predvidjeli društvenu dobrobit. Nadalje, dobrota prema sebi i ljudskost pozitivno su predvidjeli društvenu dobrobit. Samosuosjećanje objasnilo je 33% varijance društvene dobrobiti. Rasprava o rezultatima vođena je u svjetlu relevantne literature, te su prikazane daljnje preporuke.

samosuosjećanje, društvena dobrobit, višestruka regresijska analiza