Cilj je istraživanja provjeriti doprinos proaktivnosti i različitih pristupa učenju akademskom postignuću studenata. Nadalje, provjerava se i medijacijska uloga različitih pristupa učenju (dubinskog, površinskog i strateškog) u odnosu proaktivnosti i akademskog postignuća. Podaci su prikupljeni anketiranjem većeg prigodnog uzorka studenata diplomskih studija različitih usmjerenja i obrađeni path analizom u okviru strukturalnog modeliranja. U skladu s pretpostavkama modela, rezultati potvrđuju pozitivan utjecaj proaktivnosti na dubinski i strateški pristup učenju, odnosno negativnu povezanost proaktivnosti i površinskog pristupa učenju. Nadalje, strateški pristup učenju pozitivno doprinosi akademskom postignuću studenata, dok površinski pristup negativno doprinosi istom. Dubinski pristup učenju nema direktan efekt na akademsko postignuće studenata, međutim, dubinski pristup učenju, indirektno, putem strateškog pristupa, pozitivno utječe na akademsko postignuće. Također, rezultati su potvrdili i posredujući utjecaj strateškog i površinskog pristupa učenju u odnosu proaktivnosti i akademskog postignuća, odnosno pokazali kako proaktivnost studenata indirektno, putem navedenih pristupa učenju pozitivno doprinosi akademskom postignuću studenata. Preciznije, veći stupanj proaktivnosti rezultirat će odabirom učinkovitijih pristupa učenju, a samim time i višim akademskim postignućem studenata. Nalazi istraživanja interpretiraju se u okviru teorije samoreguliranog učenja i koncepta studentskog pristupa učenju. Raspravlja se o važnosti i načinima implementacije dobivenih rezultata u akademskom kontekstu.

proaktivnost, pristupi učenju, akademsko postignuće