Grayeva (1970, 1987) teorija osjetljivosti na potkrepljenja biološki je utemeljena teorija ličnosti koja postulira postojanje tri osnovna bihevioralno-motivacijska neuralna sustava. Različite razine osjetljivosti ovih sustava manifestiraju se kao individualne razlike u ponašanju i doživljavanju. Od posebne su važnosti razlike u osjetljivosti aktivacijskog (BAS) i inhibicijskog (BIS) sustava jer one predviđaju razlike u ekstraverziji i neuroticizmu. Ovaj se radi bavi validacijom najčešće korištenog instrumenta konstruiranog za detektiranje ovih razlika – skale BIS/BAS Carvera i Whitea (1994). Na uzorku od 286 studenata provedena je eksploratorna faktorska analiza hrvatskog prijevoda ove skale koja je rezultirala četverofaktorskom strukturom kakva je opažena i kod primjene izvorne verzije instrumenta. Osjetljivost inhibicijskog sustava određena je kao jedinstveni konstrukt, dok je osjetljivost aktivacijskog definirana kao tri odvojena, ali povezana konstrukta. Konfirmatornim su pristupom testirane četiri hipoteze o strukturi ovog instrumenta, a najbolje je podacima odgovarala modificirana četverofaktorska solucija koja uključuje procijenjenu kovarijancu komponenata pogrešaka između dviju formalno sličnih čestica. Podaci o unutrašnjoj konzistenciji hrvatskog prijevoda govore i o zadovoljavajućoj pouzdanosti skala – usporedivoj onoj dobivenoj pri ranijim validacijama ovog instrumenta. Mjere osjetljivosti aktivacijskog i inhibicijskog sustava objašnjavaju 26% varijance ekstraverzije i 78% varijance neuroticizma.

osjetljivost na potkrepljenje, bihevioralna aktivacija/inhibicija