Placebo učinak kod akutne boli u zadnjih je dvadesetak godina puno proučavan fenomen. Dominiraju istraživanja u eksperimentalnim uvjetima, ali ima i onih kliničkih. Rezultati tih istraživanja sugestivno pokazuju da se radi o realnom fenomenu koji se nikako ne može svesti samo na simboličke efekte tretmana ili pak pogreške percepcije bilo sudionika istraživanja bilo pacijenata. U ovom tekstu prikazano je što je placebo učinak u modulaciji akutne boli te koji kontekstualni uvjeti ili individualne razlike potencijalno predviđaju njegovu pojavu i veličinu. Najveći je naglasak stavljen na rasvjetljavanje mogućih mehanizama placebo učinka, kako psiholoških tako i onih fizioloških. Dominantni kognitivni čimbenici pojave i jačine placebo učinka su učenje koje se temelji na uparivanju placebo tvari i realnog tretmana, te očekivanja pozitivnog djelovanja placebo tretmana. Individualne razlike su, kako u crtama i dimenzijama ličnosti, tako i u razini emocionalnog funkcioniranja parcijalno i kontekstualno povezane s pojavom placebo učinka. Velik broj novijih istraživanja imao je za cilj ustanoviti i mogući fiziološki mehanizam placebo učinka. Pokazalo se da taj mehanizam uključuje mozgovne strukture koje su inače uključene u procesiranje impulsa iz nociceptora. Teorijski je koncept, koji ima već dosta direktnih potvrda, da je za vrijeme placebo analgezije povećana aktivacija u neuralnoj mreži boli. To je osnovica iniciranja aktivacije u tzv. sustavu kontrole boli odozgo prema dolje, a posljedica je inhibicija signala iz nociceptora, bilo na razini mozga ili leđne moždine. Mehanizam inhibicije ima i svoju neurokemijsku osnovu, koja je, kako dosadašnja istraživanja pokazuju, dominantno posredovana aktivacijom endogenog opijatnog sustava. Razmotren je metodološki okvir utvrđivanja placebo učinka, praktične implikacije korištenja placebo tretmana, te moguće etičke dileme.

bol, placebo učinak, mehanizmi djelovanja, individualne razlike, etička načela, metodološki aspekti