U istraživanju je ispitana valjanost ponašajne operacionalizacije kreativnosti u djece u procjenama edukacijskih psihologa, učitelja razredne nastave i studenata učiteljskoga studija, pri čemu su u obzir uzete njihove implicitne teorije o kreativnosti. Početni je skup ponašanja, prikupljen na djeci, procijenilo devet edukacijskih psihologa po stupnju tipičnosti za kreativnost. Studenti psihologije su procijenili jesu li pojedinačna ponašanja dobri predstavnici umjetničke, znanstvene ili svakodnevne kreativnosti. Na temelju procijenjene tipičnosti ponašanja za kreativnost, ponašanja su podijeljena u kvintile i oblikovana u 64 ponašajne skupine. Tri su skupine studenata učiteljskoga studija (n = 147) nezavisno procijenile sve 64 ponašajne skupine po kreativnosti, od niske do visoke. Upute studentima su se razlikovale na način da je prva skupina studenata procjenjivala ponašajne skupine imenovane kao Djeca, druga kao Djevojčice, a treća kao Dječaci. Učitelji su razredne nastave (n = 18) procijenili iste 64 ponašajne skupine, ali imenovane kao Učenici/e. Rezultati pokazuju slaganje procjena kreativnosti između edukacijskih psihologa, učitelja razredne nastave i studenata učiteljskoga studija (r ≥ 0,9) u uvjetima četiri različite upute, istovremeno dajući uvid u pridavanje težine u procjenama kreativnosti ponašanjima iz domene umjetnosti. Dobiveni su nalazi interpretirani u okviru ekološke valjanosti operacionalizacije kreativnosti kao ponašanja s unaprijed definiranim obilježjima i mjerenja kreativnosti u obrazovnom kontekstu.

kreativnost u djece, implicitne teorije, specifičnost za domenu, pristranost prema umjetnosti