Iako je jedan od središnjih koncepata Racionalno Emotivno Bihevioralne Terapije (REBT), koncept bezuvjetnog samoprihvaćanja nije dovoljno empirijski istraživan, naročito ne eksperimentalno. Zato je cilj ovog istraživanja je ispitivanje utjecaja bezuvjetnog samoprihvaćanja na pokazatelje mentalnog zdravlja u eksperimentalnoj ego- provocirajućoj situaciji. Na uzorku od 182 studenta, simulirali smo situaciju javnog nastupa za koji su ispitanici dobili unaprijed pripremljeni, slučajno raspoređeni pozitivni, neutralni i negativni feedback te smo ispitivali efekte interakcije bezuvjetnog samoprihvaćanja, feedbacka i zadovoljstva dobivenim feedbackom na pokazatelje mentalnog zdravlja. Korišteni mjerni instrumenti su: Skala bezuvjetnog samoprihvaćanja (USAQ; Chamberlain & Haaga, 2001), Srpski inventar afekata baziran na PANAS-X (SIAB- PANAS; Novović & Mihić, 2008), Subskala anksioznosti (DASS-42; Lovibond & Lovibond, 1995), Skala stanja depresivnosti (SD; Novović, Biro & Nedimović, 2009) i Skala situacionog atribucijskog stila konstruirana za ovo istraživanje (prema Peterson & Seligman, 1984). Podaci su prikupljeni tijekom zimskog semestra 2013/2014 godine na Sveučilištu u Novom Sadu. Rezultati analize kovarijanse ukazuju na to da razina samoprihvaćanja ima veću ulogu u predikciji anksioznosti i depresivnosti u interakciji sa zadovoljstvom dobivenim feedbackom od same prirode feedbacka. S druge strane, isti prediktori nisu utjecali na mere pozitivnog i negativnog afekta. Različita očekivanja od dobivenog feedbacka, kao i sam feedback, provociraju određenu samoprocjenu, te se različite kombinacije ovih faktora na drugačiji način reflektiraju na pokazatelje mentalnog zdravlja, sukladno sa REBT teorijom.

bezuvjetno samoprihvaćanje, feedback, anksioznost, depresivnost