Kućni ljubimci globalno su raširen fenomen i predstavljaju neizostavni dio svakodnevice kod više od polovine stanovništva. Svrha odnosa vlasnik-kućni ljubimac nije eksplicitno definirana, kao što ni sama uloga vlasnika kućnih ljubimaca nije zahtijevana niti socijalno očekivana od strane okoline, što čini ovo područje znanstveno intrigantnim. Istraživanja pokazuju kako ljudi značajno vrednuju svoje kućne ljubimce, poglavito kada je riječ o psima, pridajući im ulogu članova obitelji te stvarajući s njima jedan bliski afektivni odnos. Skrbništvo nad psima kao vrsti kućnih ljubimaca predstavlja funkcionalan i koristan resurs za čovjeka, gotovo poput zasebne socijalne zalihe. Proučavanja karakteristika odnosa koji ljudi uspostavljaju prema svojim kućni ljubimcima, u posljednje vrijeme napravila su svojevrstan zaokret fokusirajući se na eksploraciju elemenata privrženosti u ovom odnosu. Odrednice kvalitete bliskih odnosa, čini se, igraju ulogu u razvoju privrženosti u odnosu vlasnik-kućni ljubimac, dok mehanizmi djelovanja na čovjekovu dobrobit iziskuju daljnja istraživanja. Sve u svemu, čini se kako bi neke osobne karakteristike vlasnika ljubimaca, od socioemocionalnih aspekata funkcioniranja pa do stavova i vrijednosnih orijentacija, mogle biti osobito bitne pri definiranju kvalitete, a potom i ishodnih implikacija ovog odnosa.

kućni ljubimci, socioemocionalni kontekst, privrženost