Konstrukt uspješnog starenja često se spominje u novijoj gerontološkoj literaturi premda nije postignut konsenzus u pogledu njegove definicije i komponenti koje uključuje. Iz toga proizlaze i brojni načini njegove operacionalizacije. U radu je prikazan postupak konstrukcije i validacije Skale samoprocjene uspješnog starenja, prve mjere kojom se ovaj konstrukt pokušalo izravno ispitati na hrvatskim uzorcima starijih osoba. Metrijske karakteristike skale provjerene su na uzorku od 479 starijih osoba u dobi od 60 do 95 godina (M = 69,37; SD = 7,03) iz različitih dijelova Hrvatske. Konfirmatornom faktorskom analizom donekle je potvrđena pretpostavljena jednofaktorska struktura skale (uz uvođenje dodatnih parametara u jednofaktorski model). Skala je pokazala zadovoljavajuću osjetljivost i pouzdanost. U prilog valjanosti skale govore i značajne povezanosti između rezultata na skali i nekih konstrukata za koje se i očekuje da bi trebali biti povezani s uspješnim starenjem, kao što su tjelesno i mentalno zdravlje, zadovoljstvo životom, doživljaj smisla života, optimizam, generativnost i dr. Zaključno, Skala samoprocjene uspješnog starenja je u ispitanom uzorku starijih osoba pokazala dobre metrijske karakteristike te se može upotrebljavati u istraživanjima uspješnog starenja. Ipak, poželjne su daljnje provjere njezine faktorske strukture, te su otvorene mogućnosti za daljnje revizije njezina sadržaja s ciljem poboljšanja njezine valjanosti i kulturalne osjetljivosti, kako bi skala što bolje zahvatila konstrukt uspješnog starenja u hrvatskom kulturalnom okruženju.

Skala samoprocjene uspješnog starenja, mjere uspješnog starenja, uspješno starenje, starije osobe