Uradak u zadacima testova znanja i sposobnosti tradicionalno se vrednuje dihotomno na osnovi točnosti odgovora. U ovom radu razmatra se mogućnost uvođenja procjene stupnja sigurnosti (SS) u točnost odgovora kao dodatne informacije o uratku ispitanika u zadacima i testu. Analizirane su teorijske i konceptualne prednosti te metodološki problemi uključivanja ovih mjera u psihometrijsku analizu testnih rezultata i vrednovanje ukupnih rezultata. Teorijski okvir za uključivanje procjena stupnja sigurnosti u točnost odgovora povezan je s konceptima metakognicije te dispozicijskim mjerama samopoimanja i samoefikasnosti (Stankov i Lee, 2008). Empirijski rezultati zasnovani su na rezultatima primjene računalne verzije neverbalnog testa kognitivnih sposobnosti (Test S) na uzorku od 168 studenata. Analiza rezultata provedena je na razini testnih zadataka, intraindividualnih i interindividualnih razlika zasnovanih na ukupnim testnim rezultatima. Na razini testnih zadataka prosječan SS povezan je s indeksom lakoće zadataka, a kod zadataka s većom diskriminativnom valjanošću registrirana je veća razlika u procijenjenoj sigurnosti između točnih i netočnih odgovora. Provedenom regresijskom analizom objašnjeno je 69,1% varijance prosječnog SS u točnost svih odgovora, pri čemu su najbolji prediktori metakognitivna procjena uratka u testu i stvarni broj točnih odgovora. Latentna struktura matrice zasnovane na procjenama SS upućuje na dominaciju jednog generalnog faktora te na visoku pouzdanost prosječnog SS od 0,96. Diferencijalno ponderiranje točnosti stupnjevima sigurnosti povećava pouzdanost i homogenost cjelokupnog testa. Rezultati upućuju na zanimljiv potencijal uključivanja procjena SS u točnost odgovora u psihometrijsku analizu testova kognitivnih sposobnosti.

stupanj sigurnosti, točnost odgovora, analiza zadataka