Motivacija za vježbanje, odnosno bavljenje sportom ili sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti tema je koja se istražuje dugi niz godina. Cilj ovoga rada bio je validirati prevedenu verziju Skale situacijske motivacije u sportskom kontekstu na hrvatski jezik te provjeriti njezine metrijske karakteristike. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 449 (55% žena) aktivnih i rekreativnih sportaša, u dobi od 15 do 64 godine (M = 27,60, SD = 10,50). Sudionici su ispunili Upitnik motivacije za vježbanje EMI-2 (Markland i Ingledew, 1997; Vlašić i sur., 2002) te Skalu situacijske motivacije (Guay i sur., 2000), koja, prema teoriji samoodređenja, ispituje intrinzičnu motivaciju, identificiranu regulaciju, eksternalnu regulaciju i amotivaciju. Rezultati potvrđuju zadovoljavajuću konstruktnu i kriterijsku valjanost hrvatske verzije Skale situacijske motivacije te invarijatnost s obzirom na spol sportaša. S obzirom na važnost tjelesne aktivnosti za zdravlje, potrebno je razumjeti motive koji se nalaze u podlozi vježbanja ili treniranja kako bismo mogli potaknuti ljude na bavljenje sportom i ostanak u sportu, bilo aktivnom ili rekreativnom.

teorija samoodređenja, Skala situacijske motivacije, motivacija za vježbanje