Pseudoriječi su nizovi fonema/grafema koji zadovoljavaju fonološka i ortografska pravila jezika, ali ne nose nikakvo značenje. Takva ih obilježja čine pogodnima za ispitivanje intaktnosti fonološke obrade tijekom logopedske procjene, ali i za njezino unaprjeđivanje u sklopu logopedske intervencije. Motivacija za provedbu ovog istraživanja proizlazi iz nedostatka smjernica pri oblikovanju lista pseudoriječi te iz nedostatka sustavnih ispitivanja inherentnih obilježja oblikovanih pseudoriječi u hrvatskome jeziku. Iz toga je razloga u prvome dijelu rada prikazan način oblikovanja pseudoriječi s obzirom na specifičnosti slogovnoga i glasovnoga sustava hrvatskog jezika, primjenjivanjem pristupa kombiniranja subslogovnih elemenata. U drugome je dijelu rada ispitana povezanost između uspješnosti u ponavljanju i čitanju novooblikovanih pseudoriječi i njihovih fonoloških i leksičkih obilježja kod početnih čitatelja i učenika koja su u fazi automatizacije ove složene vještine. U skladu s dijelom predviđanja, utvrđena je značajna umjerena do visoka povezanost između uspjeha u ponavljanju i čitanju pseudoriječi i lingvističkih obilježja (duljine, segmentalne složenosti i rječolikosti) kod obiju skupina djece, s jednom iznimkom. Povezanost između segmentalne složenosti i uspješnosti ponavljanja pseudoriječi nije se pokazala značajnom kod djece u razdoblju automatizacije čitanja. Čini se da djeca porastom dobi i sve većom izloženosti različitim fonološkim kombinacijama bez poteškoća integriraju različite jezične informacije i prozodijsko-naglasna obilježja, što je još uvijek zahtjevno za djecu u fazi početnog čitanja. Praktična primjena rezultata ovog rada je u pružanju znanja o načinu oblikovanja pseudoriječi kako bi se osigurala njihova valjanost u intervencijskom radu.

pseudoriječi, oblikovanje pseudoriječi, inherentna lingvistička obilježja, logopedska intervencija, fonološka obrada