Na globalnoj razini, iz godine u godinu dolazi do povećanja broja samaca, odnosno osoba koje, bilo voljno ili nevoljno, nisu ni u kakvom obliku partnerskog odnosa, čime se povećava i potreba za istraživanjem ovog specifičnog fenomena. U ovom su radu prikazani određeni aspekti samaštva i izazovi s kojima se samci suočavaju, a koji su u dosadašnjoj literaturi sagledavani i istraživani: razlozi koji dovode do osamljivanja, sveprisutni stereotipi i diskriminacija, psihološka dobrobit samaca te njihovo funkcioniranje u kontekstu radnog mjesta i usklađivanja poslovnog s obiteljskim i privatnim životom. Prikazani su i specifični metodološki izazovi u određenom području istraživanja te smjernice za buduća istraživanja. Poglavito se u ovom radu samaštvo analizira uzimajući u obzir perspektivu nikad vjenčanih odraslih osoba bez djece koje nisu u predanom ljubavnom ili partnerskom odnosu. Unatoč tome što se zbog svojeg statusa nerijetko moraju suočavati s kritikama onih koji ne uvažavaju pluralnost stavova i životnih odabira, samci se, po pitanju subjektivne dobrobiti, uglavnom nisu pokazali inferiornima osobama u braku. Ipak je i dalje relacija bračnog statusa i psihološke dobrobiti zamršena i nejednoznačna. Pokazalo se da je potrebno u pogledu radnih uvjeta apelirati na jednakost prava i tretmana bez obzira na osobni i obiteljski status osobe, što bi u konačnici djelovalo blagotvorno i na organizacije i društvo u cjelini. Evidentan je nedostatak većeg broja ciljanih istraživanja samaca u Hrvatskoj. Uzimajući u obzir navedeno, bilo bi potrebno provesti podrobnija istraživanja kojima bi se temeljitije ispitala uloga u ovom radu prikazanih varijabli u kontekstu samaštva, ali i drugih mehanizama i odrednica zadovoljstva i dobrobiti ove skupine ljudi.

samaštvo, stereotipi, diskriminacija, dobrobit, usklađenost radnih i privatnih uloga