Sažetak: Elza Kučera (1883. – 1972.) razvila je interes za psihologiju tijekom doktorskog studija u Zürichu (1905. – 1908.). Nakon doktorata iz filozofije 1909. godine (prva Hrvatica s doktoratom filozofije) vratila se u Zagreb, gdje je započela pionirska psihološka istraživanja. Ključna postignuća su joj sljedeća: <br />1. Uspostavila je prvi privatni laboratorij za eksperimentalnu psihologiju u svojem stanu u Zagrebu (1910. – 1914.). <br />2. Objavila je prvi hrvatski rad iz eksperimentalne psihologije 1914. godine („Psihogalvanska refleksna pojava prema svom značenju za psihologiju čuvstva“). <br />3. Prilagodila je Binet-Simonov test inteligencije hrvatskim prilikama. <br />4. Provodila je međunarodna istraživanja o psihologiji naroda. <br />5. Sudjelovala je u osnivanju strukovnih udruženja psihologa. <br />6. Objavljivala je znanstvene radove iz psihologije sve do svoje 82. godine (1965.) premda je u profesionalnoj karijeri radila u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (1909. –1944.), gdje je postala prva knjižničarka u Hrvatskoj i prva žena sa stalnim zaposlenjem u državnoj službi u Hrvatskoj (1912.). <br />Njezin pristup psihologiji bio je na razmeđi između eksperimentalne metode i filozofskog promišljanja, što se vidi iz njezinih radova koji često kombiniraju empirijska istraživanja s filozofskim konceptima. Iako se Ramiro Bujas tradicionalno smatra osnivačem eksperimentalne psihologije u Hrvatskoj, Kučera je zapravo prva provodila eksperimentalna psihološka istraživanja u Hrvatskoj i objavila prvi rad iz tog područja.

Elza Kučera, filozofkinja, psihologinja