Ovo kvantitativno psihološko istraživanje analizira prediktivne odnose između temeljnih psiholoških potreba, digitalnih afordansi i online ponašanja. Uzorak je obuhvatio 119 žena (20–46 godina; M = 22,98; SD = 4,95) upisanih u programe ranoga i osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja. Podaci su prikupljani u tri faze tijekom tromjesečja; u prvoj i drugoj fazi korištene su fokus-grupe i alat umjetne inteligencije uz Q-sort tehniku za izradu i oblikovanje 52 čestice online ponašanja, a u trećoj fazi mjerene su temeljne psihološke potrebe i operacionalizirane čestice online ponašanja. Konfirmatorna faktorska analiza identificirala je pet struktura digitalnoga sebstva i identiteta: digitalno kolaborativno učenje, digitalnu participaciju u zajednici, upravljanje resursima i privatnošću, kognitivnu produktivnost i kreativno izražavanje uz AI te emocionalnu regulaciju i multimedijalnu stimulaciju. Strukturno modeliranje pokazalo je da temeljne psihološke potrebe predviđaju sukladne strukture digitalnoga sebstva i identiteta. Rezultati pružaju uvide u digitalna ponašanja u kontekstu suvremene psihologije, potreba edukatora te odgoja i obrazovanja.

digitalne afordanse, digitalno sebstvo, obrazovanje učitelja, online ponašanja, temeljne psihološke potrebe