Unatoč empirijskim dokazima koji pokazuju pozitivne učinke tjelesne aktivnosti (TA) na mentalno zdravlje, mehanizmi koji povezuju TA i mentalno zdravlje još uvijek nisu u potpunosti jasni. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati posredujuću ulogu samopercepcije TA i mentalne čvrstoće u odnosu između TA i psihološke dobrobiti. U ovom presječnom istraživanju sudjelovala je 381 zaposlena odrasla osoba u dobi između 21 i 42 godine (M = 32,01; SD = 5,34; 64,53 % žena), koja je ispunila skale za procjenu intenziteta TA, mentalne čvrstoće i psihološke dobrobiti te procijenila vlastitu razinu TA. Podaci su analizirani serijskom medijacijskom analizom. Rezultati su pokazali statistički neznačajan izravni doprinos TA psihološkoj dobrobiti. Serijski medijacijski put pozitivnog doprinosa TA psihološkoj dobrobiti putem povećane samopercepcije TA i više razine mentalne čvrstoće pokazao se statistički značajnim. Nalazi upućuju na to da se odnos između intenziteta TA i psihološke dobrobiti može objasniti kroz samopercepciju TA i mentalnu čvrstoću pojedinca. Osobe koje se bave intenzivnijom TA imaju tendenciju percipirati sebe tjelesno aktivnijima, što je povezano s višom razinom mentalne čvrstoće, a posljedično i s izraženijom psihološkom dobrobiti.

tjelesna aktivnost, psihološka dobrobit, samopercepcija, mentalna čvrstoća, mentalno zdravlje