Premda postoje i drugi načini, danas se intelektualna razvijenost najčešće izražava kvocijentom inteligencije (IQ). U članku se pregledno obrazlaže povijest uporabe pet različitih kvocijenata inteligencije u našoj, ali i u svjetskoj psihološkoj teoriji i praksi. Uz dva klasična IQ-a, Sternov kao decimalni i Termanov kao cjeloviti broj, koji su izračunavani kao omjer između mentalne (MD) i kronološke (KD) dobi, razvijena su i tri devijacijska kvocijenta. Prvi je ponudio David Wechsler 1939. s aritmetičkom sredinom M=100 i sa standardnom devijacijom (SD) od 15 jedinica, Raymond Cattell 1951. ponudio je drugo rješenje, s M=100 i sa SD od 24 jedinice i na kraju Maud Merril 1960. razvija treći oblik s M=100 i sa SD od 16 jedinica. Dokumentirano je da se u Hrvatskoj „decimalni“ kvocijent zadržao sve do sredine 1980-ih. EFPA Board of Assessment u Test Review Model 2025. zalaže se za korištenje isključivo IQ-a sa SD od 15 jedinica. Budući da će trebati vremena da se to prihvati kao jedinstveni standard i s obzirom na dosadašnju raznolikost veličina IQ-ova, potrebno je i dalje uz kvocjent inteligencije navoditi i pripadajuću standardnu devijaciju.

klasični ili omjerni IQ, Sternov IQ, Termanov IQ, devijacijski IQ, Wechslerov IQ, Cattellov IQ, IQ Maud Merril, povijest IQ-a u Hrvatskoj