Cilj ovoga rada bio je na hrvatskom uzorku studenata provjeriti latentnu strukturu Revidiranog upitnika procjene kvalitete interakcija roditelj – dijete, inačica za djecu (PACHIQ-R, Lange, Evers, Jansen i Dolan, 2002). U ovom je istraživanju sudjelovalo 388 studenata, a primijenjeni su postupci paralelne analize, konfirmatorne analize i strukturalno modeliranje kako bi se provjerila latentna struktura upitnika jer u ranijoj primjeni na širokom dobnom uzorku nije potvrđen pretpostavljeni teorijski model od dva faktora. Rezultati konfirmatorne analize ne podržavaju dvofaktorsku strukturu za obje inačice Upitnika, dok paralelna analiza upućuje na više faktora. Eksploratorna i naknadna konfirmatorna analiza modela potvrđuje postojanje jednog općeg faktora s najvećim opterećenjima te tri faktora s manjim brojem značajnih opterećenja. Jednofaktorski model bez određenog broja čestica značajno se razlikuje od jednofaktorskog i dvofaktorskog modela sa svim česticama te ima bolje parametre pristajanja. Pouzdanost Upitnika je visoka; omega-h modela na Upitniku za procjenu odnosa s majkom iznosi 0,87, uz ukupni omega od 0,93, a na inačici za oca omega-h modela iznosi 0,86 uz ukupni omega 0,95. Doprinos ovog rada ogleda se u nalazu koji upućuje na jednu latentnu dimenziju odnosa i prema ocu i majci, a ne kako autori pretpostavljaju dvije dimenzije, prihvaćanje i rješavanje konflikata. Također je potrebno pri određivanju latentnih dimenzija biti oprezan u odabiru i tumačenju nalaza faktorske analize te ponoviti istraživanje uz moguću reviziju broja čestica pri korištenju jedne dimenzije.

interakcija dijete - roditelj, PACHIQ-R, faktorska analiza, paralelna analiza