Pozitivni učinci redovite tjelesne aktivnosti odražavaju se na brojne biokemijske i fiziološke mehanizme ljudi, a isto tako na razinu anksioznosti, distresa i depresivnosti. Uvedene restriktivne mjere zbog pandemije COVID-a-19 negativno su utjecale na dinamiku tjelesne aktivnosti i mentalno zdravlje ljudi diljem svijeta. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati Interakcijski učinak između tjelesne aktivnosti i dobi na distres kod djece i adolescenata. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 2404 učenika i učenica prosječne dobi od 15 godina. Primijenjena je Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21) te su prikupljeni podaci o razini tjelesne aktivnosti. Rezultati dvosmjerne analize varijance uputili su na značajan glavni učinak tjelesne aktivnosti i dobi te njihovu međusobno značajnu interakciju za depresivnost, anksioznost i stres. Post hoc testom ispitan je glavni učinak tjelesnog vježbanja, a utvrđeno je da neaktivni i umjereno aktivni učenici imaju značajno više razine depresivnosti, anksioznosti i stresa od učenika koji imaju visoku i vrlo visoku razinu tjelesne aktivnosti. Učenici srednjih škola iskazali su značajno više razine depresivnosti i stresa od učenika osnovnih škola. Dobiveni rezultati ovog istraživanja potvrdili su značajnu Interakcijski učinak između tjelesne aktivnosti i dobi na distres kod djece i adolescenata. Radi očuvanja mentalnog zdravlja i prevencije razvoja distresa, od ključne je važnosti poticati djecu i mlade na redovitu tjelesnu aktivnost.

tjelesno vježbanje, distres, učenici, COVID-19